Video igra za pamćenje Brain-IT je u novom randomizovanom istraživanju pokazala zanimljive promene u aktivnosti mozga kod starijih osoba sa blagim neurokognitivnim poremećajem. Nakon 12 nedelja personalizovanog treninga, istraživači su zabeležili promene u područjima povezanima sa pamćenjem, uključujući hipokampus,. Deo tih promena je bio povezan sa boljim rezultatima prilikom prisećanja. Studija je objavljena 22. septembra u časopisu GeroScience ali sami autori naglašavaju da su rezultati preliminarni i da moraju da budu potvrđeni na mnogo većem broju ljudi.
Brain-IT nije klasična video igra koju bismo pronašli na konzoli ili Steamu. Reč je o posebno razvijenom exergame programu koji istovremeno kombinuje fizičko kretanje, rešavanje kognitivnih zadataka i kontrolisano disanje uz biofeedback. Istraživači pokušavaju da utvrde može li ovakav spoj treninga da pomogne ljudima kod kojih su se pojavile prve kognitivne promene, ali koji još nemaju demenciju.
Šta je Brain-IT?
Brain-IT je razvijen kao personalizovani program za ljude sa blagim neurokognitivnim poremećajem, odnosno stanjem u kojem su problemi sa pamćenjem ili drugim kognitivnim sposobnostima veći nego što se očekuje za godine, ali još ne ometaju svakodnevni život u meri karakterističnoj za demenciju.
Program koristi devet različitih igara u kojima učesnici moraju fizički da reaguju na ono što vide na ekranu. Zadaci istovremeno angažuju kretanje i različite kognitivne funkcije. Među knjima su pamćenje, pažnja, izvršne funkcije i vizuelno-prostorne sposobnosti. Trening je dodatno kombinovan sa vežbama disanja koje su vođene biofeedback sistemom za praćenje srčanog ritma.
Sadržaj nije bio potpuno isti za svakog učesnika. Program je prilagođavan rezultatima kliničkih i neuropsiholoških testova dok se težina menjala na osnovu učinka u igrama i fiziološke reakcije tokom treninga.
Dva sata nedeljno
U istraživanju su učestvovale osobe sa dijagnostikovanim blagim neurokognitivnim poremećajem. Za novu analizu snimaka mozga su bili dostupni kompletni podaci za 32 učesnika prosečne starosti 71,9 godina. Njih 18 je bilo u Brain-IT grupi a 14 je nastavilo da prima uobičajenu zdravstvenu negu bez ovog dodatnog treninga.
Brain-IT grupa je program koristila 12 nedelja. Propisano je najmanje 120 minuta treninga nedeljno, raspoređenih u najmanje pet sesija od po 24 minuta. Učesnici su vežbali kod kuće, dok je deo treninga bio nadgledan, a sistem je omogućavao i daljinsko praćenje napretka. Prosečno su završili više od 71 sesije i tokom 12 nedelja prikupili oko 1.689 minuta treninga. To je približno 28 sati tokom čitavog programa, odnosno nešto više od dva sata nedeljno.
Šta se promenilo u mozgu?
Istraživači su pre i nakon programa koristili funkcionalnu magnetnu rezonancu kako bi pratili aktivnost i povezanost različitih delova mozga. Posebna pažnja je bila usmerena na hipokampus jer on ima važnu ulogu u učenju i pamćenju i spada među regione pogođene tokom razvoja Alzheimerove bolesti.
Kod Brain-IT grupe je nakon treninga primećena smanjena hiperaktivacija hipokampusa tokom kodiranja novih sećanja. Na prvi pogled može da zvuči neobično da manja aktivnost predstavlja pozitivan znak, ali rane faze blagih neurokognitivnih poremećaja mogu da budu povezane sa prekomernom, kompenzatornom aktivnošću hipokampusa. Mozak tada pokušava dodatnim angažovanjem da nadoknadi probleme koji tek počinju da se pojavljuju.
Istraživači su istovremeno zabeležili povećanu funkcionalnu aktivnost u desnom precuneusu i srednjem cingularnom girusu. Promene u tim područjima su bile povezane sa promenama u preciznosti epizodnog pamćenja, odnosno sposobnosti da se prisetimo određenih događaja i informacija. Autori smatraju da kombinacija ovih rezultata može da ukazuje na efikasnije korišćenje moždanih mreža povezanih sa pamćenjem. Ipak, upravo reč može je ovde veoma važna.
Jedna od dobrih vesti
Novo istraživanje je deo većeg Brain-IT projekta, pa isti učesnici nisu prvi put analizirani. Glavni rezultati randomizovanog istraživanja su objavljeni još 2024. godine u časopisu Alzheimer’s & Dementia. Tada je Brain-IT grupa ostvarila statistički značajno poboljšanje ukupnih kognitivnih sposobnosti, neposrednog verbalnog prisećanja i odloženog verbalnog prisećanja u poređenju sa kontrolnom grupom.
Čak 55 odsto učesnika koji su koristili Brain-IT je ostvarilo klinički relevantno poboljšanje ukupnog kognitivnog rezultata, naspram 23 odsto u kontrolnoj grupi. Prosečan rezultat intervencione grupe je porastao sa 58,7 na 62,6 poena, dok je kontrolna grupa u istom periodu pala sa 55,1 na 51,6 poena. Naknadna istraživanja su analizirala i strukturu mozga, dok ovaj najnoviji rad proučava njegovu funkcionalnu aktivnost. Autori zato sada imaju tri različite analize iste studije, koje se odnose na kognitivne rezultate, strukturalne promene i funkcionalne promene u mozgu.
To ipak ne znači da postoje tri nezavisna istraživanja koja potvrđuju isti rezultat. Podaci potiču iz istog random eksperimenta, što i sami naučnici posebno naglašavaju.
Šta studija ne dokazuje
Broj učesnika je najveće ograničenje najnovije analize. Funkcionalni MRI podaci su bili dostupni za samo 32 osobe, što je premalo da bi se na osnovu rezultata donosili veliki zaključci o lečenju ili prevenciji demencije.
Analiza moždane aktivnosti je uz to bila eksploratorna. Istraživanje prvobitno nije bilo statistički projektovano upravo za ove neuroimaging rezultate, pa neke procene mogu da budu nestabilne ili da izgledaju veće nego što bi bile u mnogo većoj studiji. Brain-IT takođe nije testiran protiv običnog fizičkog treninga, običnih kognitivnih vežbi ili samog biofeedback disanja. Zbog toga još ne znamo koji deo kombinovanog programa je odgovoran za rezultate niti da li je sama igra efikasnija od drugih vrsta aktivnosti.
Najvažnije od svega, studija nije pokazala da Brain-IT sprečava Alzheimerovu bolest ili demenciju. Da bi se to utvrdilo, učesnici bi morali da budu praćeni mnogo duže, uz mnogo veći uzorak i merenje toga koliko ljudi zaista razvije demenciju.
Video igra kao terapija
Uprkos ograničenjima, Brain-IT pokazuje koliko se pojam video igre proširio. Ovde igra nije samo način da se vežbanje učini zabavnijim. Mehanike video igara su iskorišćene kako bi fizički pokret, donošenje odluka, pažnja i pamćenje mogli da budu kombinovani u jednom personalizovanom sistemu.
Nije zanemarljivo što se program koristi kod kuće. Stariji ljudi sa blagim kognitivnim problemima ne moraju nekoliko puta nedeljno da dolaze u specijalizovanu ustanovu, dok zdravstveni stručnjaci mogu da prate njihovo korišćenje i napredak na daljinu. Autori smatraju da upravo takav pristup povećava mogućnost da se slična terapija jednog dana primenjuje u stvarnom zdravstvenom sistemu.
Sledeći korak je mnogo veće i duže istraživanje. Naučnici žele da provere da li promene koje su videli nakon 12 nedelja opstaju tokom vremena i, još važnije, da li zaista mogu da uspore prelazak iz blagih neurokognitivnih problema u ozbiljniju bolest.
Za sada imamo mali, ali vrlo zanimljiv rezultat: dva sata nedeljno personalizovane igre i fizičko-kognitivnog treninga su bila povezana sa promenama u mozgu i boljim rezultatima pamćenja. Za gejming koji se još često posmatra isključivo kroz pitanje koliko vremena provodimo ispred ekrana, ovakva istraživanja pokazuju koliko njegova druga strana može da bude zanimljiva.
